Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni praznik rada. Nije nastao kao prilika za roštilj i slobodan dan, nego kao krvavo izboreno pravo.
Njegovi korijeni vode u Chicago 1886. godine, kada su desetine hiljada radnika izašle na ulice tražeći osmosatno radno vrijeme. Protesti su završili nasiljem, pogibijama i montiranim procesima, ali su pokrenuli globalni radnički pokret. Već 1889. godine, na kongresu Druga internacionala, odlučeno je da se 1. maj obilježava kao dan borbe za radnička prava.
Kasnije je ovaj praznik dobio i ideološku dimenziju. Nakon Oktobarske revolucija, postaje državni praznik u jednopartijskim sistemima, gdje se radnik formalno slavi, ali suštinski gubi autonomiju. Upravo zbog te ideološke povezanosti, Sjedinjene Američke Države praznik rada pomjeraju na septembar.
U Bosna i Hercegovina se Prvi maj često pogrešno svodi na rečenicu „Radnik je nekad živio bolje“ , što je opasna zamjena teza. Taj sistem je propao jer je bio neodrživ.
Uz to je odgojio generacije koje i danas očekuju sigurnost bez tržišne odgovornosti. Rezultat je da danas mali broj radnika u realnom sektoru nosi ogroman teret finansiranja države.
Da bi održala socijalni mir, država nameće visoke poreze i doprinose na rad. Time se direktno guši privatni sektor jedini koji stvara novu vrijednost. Poslodavac i radnik u takvoj ekonomiji finansiraju i vlastiti opstanak i neefikasan javni aparat.
Ogroman administrativni aparat i visoka socijalna davanja dugoročno nisu u interesu nikoga, ni privatnika, ni radnika, pa čak ni onih koji rade u javnom sektoru.
Jedna od najvećih zabluda u BiH jeste ideja da država treba spašavati sve posebno posrnule “gigante“ iz prošlog sistema. Većina njih danas nisu ništa drugo nego višemilionski gubitaši.
Rješenje je zatvoranje ili privatizovanje, odnosn prepuštanje onima koji znaju stvarati vrijednost. Jer; uprkos svim preprekama, privatni sektor u BiH pokazao je da nudi bolje prilike. Ali odnos mora biti uravnotežen. Ne može jedan sektor nositi sve, a zauzvrat dobijati nesigurno poslovno okruženje i administrativne barijere.
Privatizacija u BiH često ima lošu reputaciju, možda i s razlogom. Ali rješenje nije odustajanje, nego ispravno provođenje. Dakle, vraćanje ekonomije tržištu, a ne puka rasprodaja. Jer, samo takav sistem može donijeti stabilnost, veće plate i dugoročni razvoj.
Prvi maj nas podsjeća da su radnička prava izborena borbom. Ali isto tako nas treba podsjetiti da se ta prava danas ne mogu očuvati bez produktivne ekonomije. U BiH je ključni izazov upravo napustiti mitove prošlosti i okrenuti se stvaranju vrijednosti. Bez snažnog privatnog sektora nema ni snažnog radnika.
Izvor: Vijesti.ba