Na današnji dan 29. marta 1831. godine Husein kapetan Gradaščević sa 4.000 ljudi se uputio prema Travniku, gdje je bilo sjedište osmanskog vezira, koji potom bježi.
Ubrzo nakon toga Gradaščević se proglasio “Vrhovnim komandantom Bosne izabranim voljom naroda”.
Bošnjaci su zahtijevali da Istanbul:
1. poništi privilegije date Srbiji i naročito da vrati 6 starih bosanskih nahija.
2. obustavi implementaciju Osmanlijskih vojnih reformi.
3. okonča upravu nad Bosnom i prihvati implementaciju autonomne bosanske vlade na čelu s lokalnim vođom. Zauzvrat bi Bosna plaćala godišnji doprinos.
U kuli kamenoj majka plakala,
Svog sina najdražeg kroz suze molila:
“Čuješ li, sine moj, car te poziva,
Život ti poklanja.
Čuješ li, sine moj, sine jedini,
Bosnu zaboravi, al’ živ mi ostani!”
K’o jecaj, k’o krik, k’o kletva
Te duše ponosne
Zauvijek ostaše riječi ZMAJA OD BOSNE:
“Nikad neću, majko, bez Bosne živjeti,
Bosnu ću služiti, za Bosnu umrijeti.
Zaludu, majko, blaga sultana, careva,
Bosna je alem sjaj, Bosna je jedina.
Neću nikad k’o vazal nikom služiti,
Ja sam bosanski sin i njen ću ostati!”
Izvor: FB Bosanska dinastija Kotromanovića