Dok je rat SAD i Izraela protiv Irana — koji je u srijedu pauziran na dvije sedmice uslijed novih diplomatskih razgovora — više od mjesec dana potresao globalnu ekonomiju, Iran i Kina iskoristili su priliku da se pozabave zajedničkim problemom vezanim za globalni finansijski sistem, piše AlJazeera.Njihov zajednički cilj: okončati hegemoniju američkog dolara.
Godinama tvrde da Washington koristi dominaciju dolara u međunarodnoj trgovini kako bi vršio pritisak i nanosio štetu protivnicima i konkurentima, uključujući Iran i Kinu.
Nadmoć dolara posebno je vidljiva na globalnom tržištu nafte, gdje se oko 80 posto transakcija obavlja u toj valuti, prema procjeni JP Morgan Chasea iz 2023. godine.U kontroli Irana nad Hormuškim moreuzom, kroz koji prolazi oko petine svjetskih zaliha nafte i ukapljenog prirodnog plina, Teheran i Peking pronašli su alat za jačanje kineskog juana kao alternative dolaru.
Prema više izvještaja, u okviru iranskog sistema ‘naplatne rampe’, komercijalnim brodovima naplaćuju se tranzitne takse u juanima, što je najnoviji primjer produbljivanja kinesko-iranske ekonomske saradnje kroz kinesku valutu.Iako nije jasno koliko je brodova izvršilo plaćanja u juanima, najmanje dva su to učinila do 25. marta, prema Lloyd’s Listu.
Kinesko ministarstvo trgovine prošle sedmice je u objavi na društvenim mrežama priznalo izvještaj Lloyd’s Lista, što je izgledalo kao potvrda korištenja juana u plaćanjima.
U subotu je iranska ambasada u Zimbabveu također objavila da je vrijeme da se ‘petrojuan’ uvede na globalno tržište nafte.Teheran, koji je u srijedu najavio da će garantovati siguran prolaz kroz moreuz tokom dvije sedmice u okviru sporazuma o prekidu vatre sa SAD, kao i Peking, nisu odgovorili na upite za komentar.
“Na jednom nivou, Iran pokušava bocnuti Sjedinjene Države, dodatno ih provocirati“, rekao je Kenneth Rogoff, profesor ekonomije na Harvardu i bivši glavni ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).”Na drugom nivou, Iran je potpuno ozbiljan u namjeri da preferira juan kako bi izbjegao američke sankcije i dodatno učvrstio odnos s Kinom, koja postepeno prebacuje svoju trgovinu, ali i trgovinu zemalja BRICS-a, na juan”, dodao je Rogoff.
‘Multipolarni’ finansijski svijet
Za Teheran i Peking jačanje juana predstavlja dobitnu kombinaciju.
Korištenje te valute omogućava Kini i Iranu da zaobiđu američke sankcije koje se provode kroz dolarom dominirani finansijski sistem.Za Kinu, kaže Gokay, ovaj potez je u skladu s ciljem Pekinga da stvori ‘multipolarni finansijski svijet u kojem centralnu ulogu dolara balansira rastući utjecaj novih sila’.
Kina kupuje više od 80 posto iranskog izvoza nafte, često po sniženim cijenama koje se, prema široko rasprostranjenim procjenama, realiziraju u juanima.
Iran zauzvrat uvozi velike količine kineske mašinerije, elektronske opreme, hemikalija i industrijskih komponenti.
Iako udio dolara u deviznim rezervama centralnih banaka opada već decenijama, američka valuta i dalje je daleko dominantna.
Prema MMF-u, dolar je prošle godine činio 57 posto svjetskih rezervi, u poređenju s oko 20 posto za euro i svega 2 posto za juan.
Istovremeno, samo 3,7 posto međunarodne trgovine u 2024. godini obavljeno je u juanima, u odnosu na manje od 1 posto 2012., prema S&P Globalu.
“Ovo samo po sebi neće ‘dedolarizirati’ svijet”, rekla je Alicia Garcia-Herrero, glavna ekonomistica za Azijsko-pacifički region u Natixisu.
Dodala je da korištenje juana u Hormuškom moreuzu „postepeno povećava pritisak i normalizira alternative u energetskim tokovima“.
Za ozbiljniju ‘dedolarizaciju’ bilo bi potrebno uključivanje zemalja Zaljeva, koje od 1970-ih svoju naftu cijene u dolarima, nakon što je Saudijska Arabija pristala koristiti tu valutu u zamjenu za sigurnosne garancije SAD-a.
Postepeno slabljenje dominacije dolara
Čak i ako Kina ne uspije u potpunosti parirati dolaru, to možda i neće biti presudno za Iran, smatra Hosuk Lee-Makiyama, direktor Evropskog centra za međunarodnu političku ekonomiju u Briselu.
„Kina kupuje gotovo svu iransku naftu, a njihova trgovina je praktično izbalansirana jer Iran može dobiti svu potrebnu industrijsku robu upravo iz Kine“, rekao je.
Valute Evrope i Japana u prošlosti nisu uspjele zamijeniti dolar jer te zemlje nisu mogle zadovoljiti potrebe naftnih izvoznika, dodaje on.
Kina je, međutim, „najbliže što je svijet vidio jedinstvenom proizvodnom centru“, kao najveći svjetski proizvođač.
Dan Steinbock, osnivač konsultantske kuće Difference Group, smatra da dominacija dolara neće nestati u kratkom roku, ali da rastuća upotreba juana može vremenom „nagrizati“ američku dominaciju u određenim sektorima.
„Radi se o postepenom slabljenju, a ne nagloj zamjeni“, rekao je.
Rogoff ističe da će mnogo toga zavisiti od ishoda rata i njegovih posljedica.
„Ako Iran i Kina izađu kao pobjednici, to bi moglo ohrabriti zemlje da se udalje od dolarskog sistema kako bi se zaštitile od američkih finansijskih sankcija“, rekao je.
„Ali ako SAD uspiju ostvariti svoj cilj i neutralizirati te normalizirati iranski režim — što trenutno izgleda moguće, ali izuzetno skupo i zahtjevno — to bi moglo još neko vrijeme održati dominaciju dolara.“
Izvor: Raport.ba