U Jezeru kod Jajca, 1. juna 2025. godine, održana je komemorativna manifestacija pod nazivom „Spomen njima, poruka nama“, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Jajce i Udruženja „3. juni“ iz Jezera. Ovom prilikom obilježena je 33. godišnjica stradanja 34 Bošnjaka u zločinu počinjenom 2. i 3. juna 1992. godine, kao i zločina od 10. septembra 1992. u selima Čerkazovići i Ljoljići, gdje je ubijeno 23 civila, piše Jajce Online. Događaj je okupio članove porodica žrtava, zvaničnike iz Jajca i Travnika te manji broj gostiju, a posebnu pažnju privukla je prisutnost Suzane Rajković, mlade političke i društvene aktivistkinje iz Mrkonjić Grada, čiji je dolazak simbolizirao empatiju i težnju za pomirenjem.

– Suzana je među donjim slikama djevojka u crnini, s tri bijela cvijeta koja simboliziraju nevinost ubijenih – po jedan cvijet za Mirelu, Mišu i nju samu, a sva tri cvijeta posvećena su žrtvama genocida, koje je, zajedno s ostalim sudionicima ovog komemorativnog događaja, spustila u rijeku Plivu, napisao je istaknuti novinar Ibrahim Halilović.Manifestacija u Jezeru tradicionalno se održava uz minimalnu prisutnost političara s viših nivoa vlasti, posebno bošnjačkih političara iz Sarajeva, dok organizaciju preuzimaju Medžlis Islamske zajednice Jajce i Udruženje „3. juni“. Redovno prisustvuju predstavnici lokalne vlasti iz Jajca, uključujući načelnika Edina Hozana, kao i zastupnici iz Jajca u državnim institucijama i bivši ministri.Ipak, prisustvo pripadnika drugih nacionalnosti izuzetno je rijetko. Zabilježeno je da je bivši načelnik Jezera Dušan Šajin jednom prisustvovao, dok aktuelna načelnica Jezera, Snežana Ružičić, nije prisustvovala, iako je više puta slala pisma saučešća.Poseban pečat ovogodišnjem obilježavanju dala je Suzana Rajković, diplomirana politikologinja i postdiplomska studentica na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci. Kao majka dvoje djece, čiji je sin košarkaški reprezentativac u mlađim kategorijama, Suzana je poznata po svom angažmanu u zaštiti prirode i društvenim aktivnostima. Njen dolazak iz Banje Luke u Jezero, gdje je odala počast stradalim Bošnjacima, istaknut je kao čin hrabrosti i humanosti.

– Hvala vam puno, dobri ljudi! Zaista sam imala potrebu da budem danas u Jezeru. Imala sam pomiješane emocije, mnogo tuge za ljudima koji su izgubili živote na tako svirep način, a sa druge strane sam se osjećala tako prihvaćeno od strane ljudi koji su prišli da me pozdrave i izraze zahvalnost što sam tu na ovaj njihov bitan dan. Moj dolazak za mene je bio veoma jednostavan, a njima je predstavljao jako veliku stvar. Neko mora napraviti prvi korak! Ljudi smo i trebamo da imamo empatiju prema svim ljudima i njihovom bolu, ma kojoj naciji i religiji pripadali. Oni koji ne poštuju žrtve drugih naroda i ne osuđuju zločine nad tim ljudima, ne poštuju ni svoje! Nadam se da ima ljudi koji razmišljaju kao ja i da će ih vremenom biti sve više. Naša budućnost je takav način razmišljanja! Hvala vam još jednom od srca na ovako divnim riječima, oglasila se Suzana putem društvenih mreža.Suzana Rajković, odjevena u crno i noseći tri bijela cvijeta koja predstavljaju nevinost žrtava, stajala je među okupljenima kao simbol pomirenja. Njen gest odavanja počasti bio je ne samo lični izraz solidarnosti, već i snažna poruka u ime svih koji žele doprinijeti zajedništvu, ali iz različitih razloga nisu prisutni na ovakvim događajima.Suzana Rajković, simbol saosjećanja prema nevinim žrtvama, bez obzira na njihov identitet, oličenje je humanosti i odvažnosti, kako je opisao poznati novinar Ibrahim Halilović, koji je njen angažman dokumentovao kroz objektiv kamere.

Poruka za budućnost

Komemoracija „Spomen njima, poruka nama“ nije samo sjećanje na tragične događaje iz 1992. godine, već i poziv na pomirenje i zajedništvo. Dok Jezero i dalje nosi teret prošlih podjela, geste poput one Suzane Rajković pružaju nadu da je moguće graditi mostove razumijevanja. Njen primjer pokazuje da i mali, ali iskreni činovi mogu poslati snažnu poruku za budućnost.

Pravda i istina

Nijedan ratni zločin počinjen na tlu Bosne i Hercegovine ne smije biti prešućen ni zaboravljen – bez obzira na nacionalnost počinioca. Odgovornost mora imati ime i prezime. Svako ko je počinio zločin, bio on Bošnjak, Hrvat, Srbin ili pripadnik bilo koje druge zajednice, mora odgovarati pred zakonom i društvom.

Optuživanje cijelih naroda za djela pojedinaca vodi nas samo dublje u podjele i udaljava od pomirenja. Put ka trajnom miru i suživotu vodi kroz utvrđivanje istine, priznavanje boli žrtava i ostvarenje pravde. Samo tako možemo graditi budućnost u kojoj se zločini više nikada neće ponoviti.Generalizacija i optuživanje cijelih naroda za zločine nije put ka pomirenju. Samo kroz istinu, priznanje i pravdu možemo izgraditi društvo u kojem se zločini više nikada neće ponoviti.

iZVOR: jAJCE ON LINE