Ne može proći niti jedan praznik, niti jedna manifestacija, niti jedna pobjeda neke od bosanskohercegovačkih sportskih reprezentacija a da se ne pokušaju pokvariti malicioznim zanovjetanjem i harangiranjem protiv zastave sa ljiljanima.
Krivci su već dobro poznati, srpska i hrvatska nacionalistička politika, njihovi mediji i bezbrojni botovi po društvenim mrežama. Ako postoji nešto što takvi mrze više od uspjeha Bosne i Hercegovine jeste vidjeti Bošnjake i sve one koji vole Bosnu i Hercegovinu kako ga proslavljaju pod zastavom Republike Bosne i Hercegovine.
Tako je bilo i nakon plasmana Bosne i Hercegovine na fudbalsko svjetsko prvenstvo gdje su navedeni od silne pizme i očaja zbog još jednog uspjeha zemlje i naroda koje nisu uspjeli unišititi požurili pokvariti slavljeničku euforiju ponovo problematizirajući prvu zastavu nezavisne Bosne i Hercegovine označavajući je kao nekakvo “nacionalističko” čak i “šovinističko” bošnjačko obilježje koje ne bi smjelo biti na tribinama stadiona jer ih eto sprječava da i oni dolaze, navijaju i učestvuju u slavlju.
Najnoviji i do sada možda ponajgluplji “argument” u prilog njihovoj mržnji jeste tvrdnja da su pod “ljiljankom” tokom odbrane od Agresije počinjeni ratni zločini. Ako zanemarimo ironiju da takve izjave dolaze od sljedbenika politika i tvorevina koje su pravosnažno optužene na međunarodnim sudovima za Genocid i UZP a čije simbole i zastave isti danas postavljaju čak i na javne klozete u cilju “zapišavanja teritorija”, sama činjenica da na planeti ne postoji državni ili uopšte bilo kakav nacionali simbol pod kojim neko negdje nije počinio nekakav zločin ili kriminalni čin, dovoljno govori o kakvom zlobnom ali subudalastom pokušaju kriminalizacije se tu radi.
Simptomatično, u pitanju su isti ljudi koji su prije same odlučujuće utakmice ne samo otvoreno poručivali da oni sami navijaju za Italiju a ne Bosnu i Hercegovinu već i vrištali kako niti jedan pravi Srbin i Hrvat ne bi smio da navija za reprezentaciju vlastite države jer je ona “tamnica” za njihove narode. Takvi ne bi navijali za Bosnu i Hercegovinu niti dolazili na njene utakmice sve da im se prostru ćilimi u VIP ložama uz besplatan švedski sto i tajlandsku masažu.
Fini Gradski revizionizam
No sve je to već dobro i odavno poznato. Pravi problem je što ova zlobna i podla zanovijetanja hvataju korijen tamo gdje je i inače svako sjeme srpsko-hrvatske propagandne nalazi plodno tlo. U kružoocima Fine Gradske Raje koja je stranim intervencijama mutirala u notornu Trojku.
Iz tog brloga već odavno dolaze ne tako tihi pozivi da se prva zastava nezavisne Bosne i Hercegovine konačno odloži u špajz historije kao artefakt prošlih vremena kako ne bi iritirala dojučerašnje agresore a sve a u cilju izgradnje “mira, progresa i zajedništva”. Kakav je to mir, kakav progres i kakvo zajedništvo izgrađeno na lažima, revizionizmu i kompromisu sa istinom možemo odlično vidjeti u praksi, kroz nekoliko katastrofalnih godina vlasti Trojke u kojima je položaj države i bošnjačkog naroda sve teži.
No pored toga što pričaju, servilni FGRoidi i rade. Sjetimo se kako je prije dvije godine dan nezavinosti obilježavan kojekakvim ilustracijama na kojima se slavio kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine uz preskakanje perioda Odbrane od Agresije te izbjegavanja zastave sa ljiljanima. O potpunom brisanju osmanskog perioda historije Bosne i Hercegovine, te sudbonosnoj odbrani Bosne iz 1737. godine da i ne govorimo.
Slično je i danas. Dovoljno je pogledati malobrojne tragikomične našističke skupove ispred Višegradske kapije na Vratniku ili na prostoru Hastahane povodom 6. aprila pa da vidimo isti taj trend, istu namjeru historijskog revizionizma potaknutog političkim i ideološkim razlozima.
Prvi skup je bio gerijatrijski a drugi omladinski ali niti na jednom od ta dva skupa nisu se mogle vidjeti zastave sa liljanima. Na skupu ispred višegradske kapije, kojem je u ko zna kakvom kapacitetu prisustvovao kantonalni premijer u ostavci, Nihad UK, dominirali su komunistički simboli i parole ašćare sklepane u političkim kuhinjama Naše stranke i tutnute u ruke starijih osoba. Pažljivijim pregledom fotogradija ispostavlja se da je u pitanju prije svega predizborni skup obilježen našističkim agendama koje se tiču (pre)imenovanja ulica Sarajeva ili neutralisanjem uvođenja dana osnivanja Sarajeva a manje borbom protiv fašizma. Očito kurblanje ideološkog motora ugašenog katastrofalnim mandatom obilježenim izdajom, korupcijom i neznanjem.
Slično je i sa skupom mlađih “antifašističkih aktivista” u Hastahani, koji je više nalikovao na okupljanje fanova altenativnih žanrova popularne muzike. Navedeni aktivisti izvjesnog Društveno-kulturnog centra nisi tek antifašistički igrali “stoni tenis, košarku, boćanje i badminton” te proleterski uživali u “muzici i zajedničkom druženju uz roštilj” već su i poslali čvrst drugarski stav kako “6. april jeste i mora ostati Dan oslobođenja Sarajeva od fašizma“ ističući kako „pokušaji umanjivanja ili brisanja antifašističkog karaktera ovog datuma nisu prihvatljivi.”
Bitno je naglasiti da ove poruke nisu poslane srpskim i hrvatskim revizionistima i obnoviteljima istinskih fašističkih projekata jer su isti partneri u vlasti političkog krila navedenih “antifašista”, vlasti koja nas je dovela na prag obnove Velike Srbije i NDH 2.0.
Depatriotizacijom do suživota
Ponovimo još jednom, niti na jednom skupu nije bilo zastave sa ljiljanima. Kako je uopšte moguće održati antifašistički skup u Sarajevu a ne postaviti zastavu sa ljiljanima pod kojom je to isto Sarajevo 1992. godine odbranjeno od fašizma valjda znaju samo današnji samoproglašeni “antifašisti”.
Sve od kada je nametnuta vlast “Trojke” primjetan je čitav taj trend “depatriotizacije”, ne samo narativa već i javnog prostora, rehabilitacije bankrotiranih komunističkih tekovina i simbola a kriminalizacije i vulgarizacije perioda odbrane od Agresije. Prije svega zastave sa ljiljanima, Armije Bosne i Hercegovine i njenih simbola, boraca i komandanata. Naravno ne baš svih, već onih “nepoćudnih”, suviše bošnjačkih i muslimanskih, previše “zelenih”, tačnije, ogromne većine boraca, komandira i komandanata Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Stoga je jasno kako postoji (ne)namjerna sinhronizacija i sinergija između srpsko-hrvatske politike koja bi da zabrani i kriminalizuje zastavu sa liljanima ne samo tamo gdje ima vlast već i na većinski bošnjačkim prostorima te (dijela) vlasti Trojke koja želi “sanitizovanu” i politički korektnu prošlost, sadašnjost i budućnost gdje se sve, od dana nezavisnosti države, preko oslobođenja i odbrane Sarajeva od fašizma pa do pobjeda fudbalske reprezentacije, proslavlja bez simbola ili spominanja onih koji su za to sve ponajviše zaslužni. Zastava sa ljiljanima, kao najpotentniji patriotski i rodoljubni simbol, je tu prva na udaru.
Izvor: Faktor.ba