Donji Vakuf

Aida Hadžić — fudbalska priča jedne legende (foto by Keza)

Donji Vakuf — mala čaršija iz koje je potekla — jedva da je imala semafor kad je bila djevojčica, a do jučer je nosila dres državne reprezentacije.

Rođena 11. septembra 1992. godine — njen put do vrha ženskog fudbala u BiH i šire počeo je sasvim skromno.

Rani počeci i oblikovanje karijere

  • Hajka na fudbal sa dečacima — kako sama kaže: fudbalom se “igrala otkad zna za sebe”. Nije bilo klubova, infrastruktura bila je prilično skromna.
  • Sa 14 godina seli u Sarajevo da bi nastavila fudbalsku priču. Prvih godina bilo je teško — novi grad, navike, učenje sve od početka. Ipak, ‘‘ljubav prema lopti’’ je bila jača od svega.
  • Odrastajući u premijerligaškom klubu SFK 2000 Sarajevo, Aida je izgradila temelje svoje karijere, pokazujući talenat, trud i upornost.

Klubovi, internacionalna karijera i doprinos reprezentaciji

  • Nakon dugogodišnjeg angažmana u SFK 2000 Sarajevo, Aida se 2019. pridružila ŽNK Split — tada jednom od vodećih ženskih klubova u regiji.
  • Kasnije je njezina karijera vodila i u inozemstvo — igračica je kluba Trabzonspor u Turskoj.
  • Za reprezentaciju Ženska reprezentacija Bosne i Hercegovine igrala je dugi niz godina — i nosila nacionalni dres s ponosom, smatrajući to “vrhuncem karijere”.

Oproštaj: kraj jedne ere

26. novembra 2025. — uoči prijateljske utakmice sa Bjelorusija ženska reprezentacija, održan je svečani oproštaj u Trening centru Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine (FS BiH) u Zenici.

    • Aida Hadžić, zajedno sa kolegicama Amela Kršo i Almina Hodžić, zvanično je rekla “zbogom” dresu s nacionalnim grbom. Iz Saveza su im uručeni uokvireni dresovi — simbol zahvalnosti za sve što su dale reprezentaciji.
    • U obrazloženju, Savez je naglasio da su bile primjer profesionalizma, posvećenosti i borbenog duha — i da su svojim igrama, stavom i zalaganjem ostavile neizbrisiv trag u razvoju i afirmaciji ženskog fudbala u BiH.

    Šta znači Aida za ženski fudbal u BiH

    Aida Hadžić simbolizuje put: od malog mjesta, kroz teškoće, predrasude i nedostatak infrastrukture — do reprezentacije, internacionalnog kluba i statusa legende. U intervjuima je govorila o brojnim preprekama na početku — od toga da su se ona i saigračice presvlačile iza drveća i preskakale ograde da uđu na teren — do dana kada su mogle igrati sa dresom koji predstavlja BiH.

    Njena poruka mladim djevojkama uvijek je bila jasna: “Budite istrajne, uporne, trenirajte redovno i ne bojite se sanjati”.

    Pogled naprijed

    Iako je Aida završila karijeru u reprezentaciji, njen doprinos sportu — posebno ženskom fudbalu — ostaje. Njen put je inspiracija: dokaz da talent, rad i upornost mogu savladati prepreke, da fudbal nije privilegija, nego pravo, i da iz najmanjih sredina dolaze najveće zvijezde.

    Za BiH — i za sve mlade igračice — Aida Hadžić je bila i ostala jedna od onih koja je pomogla da ženski fudbal dobije pažnju, respekt i budućnost.

    Hvala ti Aida za sve što si uradila za svoj grad i svoju državu!