Kurs je stabilan, plate rastu, ali zašto onda mnogi imaju osjećaj da mogu kupiti manje nego prije? Da li je riječ o inflaciji ili o skrivenoj devalvaciji novca? I koliko se zapravo promijenila vrijednost onoga što zarađujemo? Ekonomisti kažu: ovo nije klasična devalvacija. Ovo je skrivena devalvacija — gdje novac formalno vrijedi isto, ali u prodavnici vrijedi sve manje. Ali ključno pitanje je — zašto se to dešava? Profesorica Adisa Omerbegović Arapović govorila je u Novom danu i pojasnila ove trendove sa stručnog aspekta.Građani možda ne prate kurseve i statistiku, ali vrlo dobro znaju koliko vrijedi njihova plata kada stanu pred kasu. Na pitanje li je ovo što svi proživljavamo samo inflacija ili gubljenje vrijednosti novca, odgovara:
“Očigledno je naš novac izgubio realnu kupovnu moć. Nemamo nominalne devalvacije ili promjene deviznog kursa, ali jedna novčanica implicitno, skriveno je izgubila svoju realnu kupovnu moć. (…) Znamo da dosta građana nema ni tu prosječnu plaću, šta je s penzionerima i onima ispod prosjeka”.
Upozorava i da troškovi energenata i hrane u našoj zemlji sudjeluju u ukupnom trošku za domaćinstva, dok ta ista domaćinstva nemaju novac da kupuju luksuz ili proizvode koji su pojeftinili.
“Ono što diktira njihov životni standard, a to je zdravstvo, hrana, energenti, koji su rasli 45 posto, hrana 61 posto u posljednjih deset godina, iako cijeli skok se desio u posljednjih pet ili, rekla bih, tri godine, i onda dolazimo do onog: zašto nam se to dešava? Zato što je u BiH već i prije krize na Bliskom istoku ova priča bila, jer je ovo kraj 2025. godine, mi u stvari nemamo još relevantne statistike za ovaj trenutak, inflatorni udar koji će se desiti zbog bliskoistočne krize. Mi smo siromaštvo već imali i prije ovog udara”, naglašava.Podsjetila je da BiH nije uspjela smiriti inflaciju – ono što su zemlje EU uspjele nakon pandemije Covida, sa efikasnom monetarnom i fiskalnom politikom, ne dozvoljavajući ‘divljanje’ cijena.
“Što nije kod nas slučaj, mi smo ti koji smo najslabiji na tržištu, jer mi moramo da kupimo energente, hranu… Tu se vidi da smo mi kao potrošači najmanje spremni da se suočimo s krizom, a oni koji trebaju da pomognu, urede tržište, ako treba koristi državni novac, rezerve i budžet kako bi obezbijedili konkurentnost na tržištu – to se nije desilo”, navodi Arapović.
Na pitanje o ideji takozvanog upumpavanja novca, odgovara da je u slučaju BiH takva ideja irelevantna, budući da u našu zemlju novac dolazi stalno – od dijaspore, kroz zaduživanje vlasti koje financiraju deficite, a ne za razvojne projekte itd.
“Novac se svaki dan kreira, pitanje je za šta ide. Ako financirate trenutnu potrošnju u isto vrijeme dok je budžetska potrošnja vlada neefikansa, ne financira produktivnost, bolje zdravstvo, školstvo, rast produktivnosti, u jednoj takvoj ekonomiji ona gura cijene dalje i imamo novi fenomen zato što nominalno marka nije pala u odnosu na euro sad nam je jeftinije otići vani i kupovati, jeftinije je uvoziti. Naš trgovinski deficit se samo dodatno povećava, jer je naša marka u realnom smislu i precijenjena”, pojasnila je.Da li je recesija neminovna?
Ako je kurs stabilan, kako je moguće da novac realno vrijedi manje?
“Ekonomska teorija tu je jasna, sve epizode inflacije nisu dobro završavale. I nakon energetskog šoka 1973. na kraju su SAD dovele do toga da je došlo do recesije da bi se inflacija riješila, to je kao virus koji se uvuče u sistem, gdje svi pokušavaju da nadmudre jedni druge, povećaju cijene, i imamo zarazu u ekonomskom sistemu koje se teško riješiti”, odgovara.
Slijedi li nam recesija?
“Čujemo jutros da je jedna članica napustila OPEC, i dalje se špekulira sa većim cijenama nafte, to znači da ove šokove o kojima smo govorili sada možemo govoriti o ekonomskom cunamiju, ako se desi dodatni energetski pritisak zbog povećanja cijene energije. Ono što treba raditi u ekonomiji koja ima fiksan devizni kurs, možemo samo mijenjati strukturu naše ekonomije”, zaključuje.
Izvor: N1 BIH